PUTUJUĆI AFORIZAM,
Senad Strujić

knjiga aforizama

(POSTHUMNO)

Senad Strujić - Putujući aforizam

Izdavač: Opština Pljevlja, 2015.

Knjiga je promovisana na 29. Danima humora i satire
“Vuko Bezarević”, održanim od 18. do 20. juna u Pljevljima
Senad Strujić

SENAD STRUJIĆ ILITI AFORIZAM KOJI HODA *
(Jedno viđenje sabranih (ne)djela
jednog usmenog spisatelja)

Senad Strujić je sasvim osobena i originalna pojava u našem gradu. Ako pitate bilo koga, ko ga poznaje, a poznaju ga mnogi, ko je taj i šta je taj Strujić svi će smjesta reći: a, to je onaj aforističar! Nasmiješiće se i sa simpatijama citirati neki od njegovih bisera. E, sad kako to: aforističar – a nije objavio skoro ništa. Pa i to je tačno, na prvi pogled paradoksalno kao i mnogi od tih njegovih bisera. Jer, Senad Strujić je usmeni aforističar!

Da, tačno je i to, usmeni aforističar, ali taj je I više od toga. To je živi aforizam, aforizam koji hoda, putujući aforizam. I po tome je drugojačiji od drugih. Ne trči s tim što mu je palo na pamet do prve redakcije kakvih novina, pa da to objavi čitavom svijetu, njemu je dovoljno da jedan čovjek na putu čuje njegovu istinu i da put nastavi odobrovoljen. A znamo još od Andrića da čitaoca (primaoca duhovnih tvorevina), treba iznenaditi nečim poznatim. I kao što je svaki trenutak različit, tako je i Senadov aforizam u svakom trenutku različit. Uvijek svjež i aktuelan. Zato vjerujem da su najbolji njegovi aforizmi odletjeli u visine, u vazduh, ili put onih kojima su namijenjeni, onima zbog kojih su i nastali, ko će ga znati. Čudni su putevi riječi.

O vrijednosnim skalama ovaj put nećemo i ne možemo. O tome će se tek pričati i pisati i govoriti. Jer, Strujić praktično tek sad izlazi na književno bojište. Sad će i sam da trpi udarce, direkte i indirekte. On ih šalje u vidu aforizama, dakle legitimno, ali je očekivati da po njemu raspale iz svih oružja i oruđa. Jer otud se ne udara po riječi već po jeziku i onome koji je jezik pokazao. Ali Strujić je uvijek pri struji, pod visokim naponom, pa će biti varnica, biće i novih bljeskova.

Strujić nesporno umije da priča i ispriča, u hodu, u prolazu, u letu reklo bi se, ali kad se to stavi na papir, u fazi obrade aforizma, možda mu po nekad i do ogoljene istine, pa će neko zapaziti kako je ovaj više usmeni aforističar i da u toj zoni treba i da ostane. Ali šta bi sjutra, za jedno 50 ili 100 godina, oni do kojih Senadova „živa riječ“ ne dometne, a znamo da treba ostaviti nešto i za buduća neka pokoljenja. Sad sam već došao do jedne „istine“ da je aforizam u suštini samo otrov u koju se umače vrh jezika, i da je zapisan aforizam samo nužno zlo, zdjela u koju će umakati otrovne strijele oni koji nemaju dovoljno otrova pri sebi, i tako nastaviti igru do beskraja. U tom procesu će i ova knjiga, koju već smatram gotovom, imati svoje značajno mjesto. Kod Senada Strujića preteže kritika ljudskih slabosti, u načelu. Na meti su političari, naravno, jer se kod njih te slabosti najbolje i uočavaju, i oni najčešće dođu u iskušenje da negativnostima podlegnu. Ali više nego vlastodršci, kod njega su na meti i bogataši, ali i mali ljudi sa svojim malim slabostima koje isto tako velike glavobolje donose. Ali Senad uvijek polazi od sebe, što je dokaz iskrenosti ali i mudrosti. On nekad te svoje izričaje rimuje, te nekada liče na epigrame, jer tako zvonko zvuče i bolje se pamte, pa su onda i sa opravdanjem.

Strujić je osoba van standarda, i po prezimenu i po sportu, i po svom dvorištu u kome ćete ga zateći sa biljkama i melemima. Sa biljkama koje njeguje I koje nagovara da još koga spase kakve muke. Zato, ako vas što boli ili svrbi, svratite kod dobrog domaćina, on će vam pokloniti živu biljku, da je nosite kući i da je gajite, pa onda i liječite, sebe i druge. Cijena se zna: da se saslušaju dva ‐ tri aforizma, za duhovno pročišćenje i ozdravljenje.

* Ovaj tekst je pisan tri godine prije autorove smrti i skoro četiri godine prije pojave ove knjige, kao recenzija za rukopis, ili zapis poslije iščitavanja, sa kojom je Senad Strujić bio jako zadovoljan,i zato autor ovaj tekst ostavlja u nepromijenjenom obliku.

Zoran Raonić

AFORIZAM KAO MIŠLJENJE
(izvod iz recenzije)

Ako je čovjek našao sebe u nečemu što je duhovno dobro, onda se za Senada Strujića može reći da je on taj koji je smisao svog razmišljanja našao u aforističnom iskazu. Vjerovatno to čini iz ljubavi I smisla za prepoznavanje suštine mudrosti, duboko shvatajući značenje onog aforizma da „u svijetu misli aforizam najduže sjaji“. Strujuć je jedan od ne velikog broja aforističara koji je prepoznao suštinsko značenje ovog književnog i filozofskog žanra, tražeći u njemu i dajući mu misaonost i filozofski način promišljanja, prožet poslovičnim mudrostima iz života. Poenta njegovog aforizma jeste da pred čitaoca ili slušaoca postavi zadatak da se zamisle, da tragaju za kreativnim mišljenjem, da razmišljaju izvan zahtjeva običnog života i svakodnevice. U tome uspijeva da I u običnom životu i među običnim ljudima pronađe velike misli kojima demantuje mišljenje da su one samo privilegija velikih ljudi.

Svaki njegov aforizam je domišljaj za sebe, nezavisan od nekog šireg konteksta a samim tim sa jasno naznačenom porukom koja daje osobenost sentence. Aforizam Strujića je zbijena i jezgorvito smislena formula brojnih tema. To je mini komentar u kome ne izostaje i duhovita potka kojom se nadopunjuje data misao koja postaje provokativna maksima saopštena filozofskim stavom o čovjeku, svijetu i životu.

Poenta Strujićevbog aforizma ne pretenduje na duhovitosti već na poslovično kazanoj misli sa naglašenom porukom sadržanoj u njegovom aforizmu: „Nikuda nećemo stići ako ne dođemo sebi“. Iščitavanjem aforizama Senada Strujića stiče seutisak da je riječ o odgovorno građenom humorističkom aforističkom tlu. Misao nastala u doba pune zrelosti autora, zbog čega i ima dugo opstajanje,radi čega najviše i zavrijeđuje štampanje.

Milorad Joknić

IZVOD IZ RECENZIJE

Nakon slušanja i prisluškivanja, nakon čitanja u rukopisu (uskoro: nadam se i u knjizi,) prilježnom slušaocu Strujićevih aforizama ‐ nameće se autorova tendencija dobre namjere i ideja dobra uopšte. U osnovi većine domišljaja i korzirajućih aforizama Senada Strujića nedvosmislen je napor da se svijet učini boljim, a to umom i jezikom ‐ nije jednostavno.

Strujić nalazi način da bolji svijet prizove, tako što će ogoliti pojedinca, političara, karijeristu, epizodistu… što će ogoliti Nikoga i Ništa. Pri tom ne štedi ni vlast ni podanika; ni Tita, ni rod rođeni… pri čemu naravno ima simpatije i za jedne i za druge.

… Slamku spasa za čovjeka i za čovječanstvo, Strujić nalazi u zdravom razumu, sposobnom da razgoliti istinu i da je saspe sagovorniku u lice. Pri tom Strujić instiktivno ili dobrim vaspitanjem, vodi računa o „ravnoteži među zvezdama“, uvažavajući strpljenje slušalaca na pljevaljskom korzou – ne želeći da se svrsta ni na jednu stranu (korzoa) ni na jednu tribinu (navijača) ni na jednu (političku) stranu.

Tako Strujić udara i lijevo i desno, i dolje i gore ‐ aforističkom batinom koja je iz aforističkog raja izašla. Sticajem životnih okolnosti, koje je Strujić nagovijestio u grupi intimnijih aforizama – Strujićevi prilozi iz raja, posthumno ulaze u knjigu, koju izdavaču preporučujem za objavljivanje.

Dejan Miličić

Izbor aforizama:

Nedodirljiv sam.
Ja sam Strujić!

Bez zalaženja u dubinu
nema izlaženja na čistinu!

Čije su ovce
pobjeđuje na izborima!

Da nije bolesne glave
ni glavobolje ne bi bilo!

Đe su strašila živa
tu ptice ne pjevaju.

Kad padne grad na selo
to je elemetarna nepogoda
ali kad selo padne u grad to je kataklizma!

Kad sam bio mali
vukli su me za uši da porastem
kad sam porastao
vuku me za uši da budem mali!

Kupovinom kuće izgubih
kućne prijatelje!

Mrvice za vrapce –
jastrebovi da ne ogladne!

Put od djeteta do čovjeka tjelesni je rast
a od čovjeka do djeteta duhovni je put!

Ukoliko nemaš brata
majka ti ga je rodila!

Bićete pročitani
ako ne čitate!

Bukva si -
naslonićeš se na čovjeka!

Daj bože da me oružje izda
kad mi za njim najveća potreba bila!

Kad progovori tišina
izvire istina!

Koliko je crno iza nokta
toliko je i svijetla obraza!

Materijalisti je pamet u očima
a bogastvo u ušima!

Najsigurni put u sigurnost
siromaštvo želja!

Vlastito ogledalo
mane zamagljuje!

Život je kratka staza
od sebe do sebe!

Preuzeto sa sajta: Ljudnica.me

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Google photo

Коментаришет користећи свој Google налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s